Jedna od najvažnijih ljudskih potreba je da se osjeća sigurno. Ljudi koji žive s povećanom anksioznošću često se osjećaju tjeskobno, ali objektivno te prijetnje nema. Imamo hranu, imamo novac, imamo smještaj, imamo lijekove koji se razvijaju, imamo policiju. Njihove brige odnose se na činjenicu da bi se u budućnosti moglo dogoditi nešto što im prijeti.
A kada takva osoba počne snižavati razinu anksioznosti, kvaliteta života značajno će se povećati. Dalje će uvjeti ostati isti, ali će njegova sreća rasti.
Problem s anksioznošću leži u činjenici da osoba svakodnevno iskrivljuje jedno te isto iskustvo, prelazeći iz situacije u situaciju i ponavljajući ga. Naravno, nitko se ne opušta, a na kraju se nakuplja i samo pogoršava zdravstveno stanje.
Kad se čovjek nosi s tjeskobom, pred njim se otvara svijet inspiracije, zadovoljstva i radosti. Nema više rekorda u trčanju tijekom dana i osjećate se smirenije. Negativne misli i emocije ga ne posjećuju.
Kada je osoba u mirnom stanju, to doprinosi dobivanju zadovoljstva. Vrlo je teško uživati u životu kada očekujete da će se dogoditi strašne stvari. Anksioznost otežava osobi da se usredotoči na ono što već ima. Usporedite li moderni život s onim kakav je bio prije 100 godina, čak i prije 50 ili 30 godina, možete vidjeti da se kvaliteta života znatno poboljšala. Iako su statistike za anksiozne i depresivne poremećaje porasle.
Do neke mjere ne možemo biti zahvalni za ono što imamo. Uzimamo to zdravo za gotovo. Da, imate moderne telefone, perilice rublja, možete putovati, jesti kvalitetnu hranu i ne znati što je glad. Pa trebalo bi! Ali je li istina?
Nedavni događaji pokazuju da bismo mogli izgubiti sve ovo, granice bi mogle biti zatvorene, možda više neće biti opreme koja se ovdje isporučuje i možda neće biti dovoljno hrane za sve.
Oduzmite telefon modernom čovjeku i doživjet će veliku paniku. Bez interneta ne možete pronaći informacije, povezati se s voljenima, preuzeti dostavu, pregledavati karte i još mnogo toga. Ali čekajte, prije 20 godina nije bilo pompe oko telefona i ljudi su tiho živjeli bez njih.
Ovdje vrijedi spomenuti stoičku filozofiju. Ako je suvremenom čovjeku suočenje s gubitkom jednako gubitku života, stoici imaju nešto drugačiji stav. Koristit ću staklo kao primjer.
Optimist bi rekao da je čaša do pola puna. Pesimist bi rekao da je čaša poluprazna. Hvala Bogu stoik ima staklo i vodu u njemu. Cijenit će ono što ima.
Pa, mnogi ljudi u modernom društvu zaboravljaju cijeniti ono što imaju i uzimaju to zdravo za gotovo. Zapravo, korištenje istog telefona može uzrokovati kvar, gubitak struje, krađu, gubitak, prestanak rada, zaboravljanje kod kuće i tako dalje. I to se ne odnosi samo na telefone, nego i na sve ostale aspekte života.
Obitelj, djeca, partner, prijatelji, mobilnost, sloboda, putovanja, novac, hrana, voda, obrazovanje — možete napustiti bilo što u bilo kojem trenutku svog života.
Pa, kada se osoba nauči nositi s tjeskobom, počinje cijeniti ono što sada ima i shvaća da to neće ostati s njom zauvijek. Nema potrebe gubiti vrijeme na brige. Iako brine, nedostaje mu vrijeme koje bi mogao provesti uživajući u životu i blagodatima koje su još uvijek s njim.
Ne gubi vrijeme brinući se da će ga partnerka ostaviti. Zna da će taj trenutak jednom doći, a do tada bira što više vremena provoditi s voljenom osobom.
Kad sam bio u onkološkom centru, šokirao me jedan par. Uživali smo u svakom zajedničkom trenutku, a svaki dan smo se opraštali kao da nam je posljednji dan u životu. Ovo me jako dirnulo. Ljudi s teškim dijagnozama pomire se s činjenicom da se više nikada neće probuditi i zahvalni su na prilici da žive, da budu zajedno, da uživaju u onome što imaju.
Ako imate problema s tjeskobom, obratite pozornost na ono što vam nedostaje u životu. Što odgađate i čekate bolja vremena? Na što trošiš život? Što radiš? S kim se budiš ujutro? gdje radiš?
Ukoliko imate anksioznost, napadaje panike, hipohondriju ili opsesivno-kompulzivni poremećaj, pozivamo Vas na savjetovalište — https://taplink.cc/psy.luar
